Stacionarni i mobilni foto radari su elektronički uređaji koji bilježe prekršaje brzine na autocestama. Stacionarne video kamere instalirane su na potencijalno opasnim dionicama rute. Nakon kratkog vremenskog razdoblja, prijestupnik dobiva obavijest s molbom da plati novčanu kaznu.
Potpuno je beskorisno osporavati kršenje prometnih pravila i tvrditi da ograničenje brzine nije prekršeno. Uređaji ne bilježe samo činjenicu prekršaja, već i fotografiraju automobil s državnim registracijskim brojevima. U pravilu vozač ne zna za postojanje foto radara na određenoj dionici autoputa.
Ovisno o modelu, stacionarni fotoradar određuje brzinu unutar 30-150 metara. Ako se prekorači brzina izvan dometa radara, ovo kršenje ostaje nekažnjeno. Ako je na vidiku nekoliko brzih vozila, fotografija uljeza možda neće biti snimljena.
Mobilni fotoradari modela KRIS P instalirani su na bilo kojem dijelu ceste. Radi se o poznatim radarima u rukama policajca saobraćajne policije, koji još jednom, skrivajući se iza zavoja ili iza nekog grma, pokušava zabilježiti najveći broj prekršilaca.
Svrha instaliranja stacionarnih ili mobilnih foto radara je discipliniranje neopreznih vozača, a ne popunjavanje budžeta prometne policije. Opasan dio ceste nije mjesto za lakomislenost, a bilo bi puno iskrenije kada bi vozače unaprijed upozorili na prisustvo fotoradara. Takva metoda omogućila bi da se ne krši ograničenje brzine tamo gdje to apsolutno nije potrebno.
Načelo rada automatskih foto radara je fotografiranje vozila, unos brzine kretanja, datuma, vremena kršenja u kadar, automatsko prepoznavanje registarske pločice, prenos podataka putem bežičnog kanala u realnom vremenu na najbližu pokretna pošta saobraćajne policije.
Automatski fotoradar čuva bazu podataka evidentiranih saobraćajnih prekršaja. Noću fotoradar radi sa infracrvenim osvjetljenjem.
